Bez jutranje ukočenosti
1.SAMPO...umetnost sporog hodanja
Tailor NourAn educational channel in the field of sewing in all its forms, including T-shirts, trousers, shirts, jackets and coats, and how to sew models of ...
2.RAJO TAJSO...jutarnje rastezanje
3.SHINKOZUWARI...odmor u dubokom cucnju
Resting Squats Heal your Body
CAN'T SQUAT Deep? Here's why
Improve Deep Squats
with Ankle Dorsiflexion Exercises
Resting Squats
can TRANSFORM your Human Body
4.ASHI...stajanje na jednoj nozi
SKOPLJE
- PETAR K O Č I Ć SLIKE IZ STARE SRBIJE I MAĆEDONIJE
Skoplje, mjeseca avgusta.
Skoplje je, kao što je uopšte poznato, igralo u srednjemvijeku neobično značajnu ulogu. Po svome položaju i danas je to grad od velike važnosti i značaja. Ali, po svemu sudeći, njegova će budućnost biti mnogo i mnogo značajnija i sjajnija i od prošlosti i od sadašnjosti. To su odavno uvidjeli svi oni koji se otimlju o ovu lijepu prestonicu našeg silnog cara, i izgleda da je baš na ovaj grad prenijeto težište svega rada i napora zainteresovanih narodnosti i država. Sve balkanske državice, uz asistenciju svoje snažnije i izdašnije susjetke, ne žale nikakvih žrtava da što temeljnije i jače učvrste svoj uticaj. Iako i ovdje nije velika rijetkost da čovjek, ni kriv ni dužan, na ulici zaglavi, ipak se u Skoplju od strane svih zainteresovanih činilaca mnogo smotrenije i opreznije radi nego po drugim mjestima. Ovdje se obično izrađuju planovi i svršavaju sve prethodne pripreme za neko poduzeće koje će se, možda, preduzeti i izvršiti u kom selu s onu stranu Kačanika ili čak u selima okoline grada Bolanog Dojčina. Varoš je prošarana mnogim konzulatima i sumnjivim radnjama, koje se mogu pouzdano držati za pojedine filijale tih konzulata. Mnogobrojni, besposlene i problematične egzistencije ljudi sretaju vas svakog koraka i svakog časa na ulici, prate vas, ni sami ne znate zašto, do stana ili onamo kuda ste pošli, sa onom glupom orijentalskom lukavošću koja im viri iz očiju, odlaze zatim svojim šefovima, javljaju im "novosti" i potpisuju priznanice. Tako to ide s dana na dan. Može se mirne duše i čiste savjesti reći da je svaki deseti čovjek u Skoplju nečiji špijun. To je tako sigurno kao što je sigurno da Hotel Prizren drži gazda Mladen Popović, ili da i vama tamo bude jasnije ovo uspoređenje: kao što je sigurno da Vardar teče kroz Skoplje. Ovdje se vodi, tako reći, podzemna i na prvi pogled nevidljiva borba. Interesi su tako izukrštani da nije nimalo pretjerano tvrđenje da će Skoplje, ako u njemu dođe do onakvih krvavih sukoba kao u Solunu i Bitolju, zadrmati iz temelja ne samo bolnu Tursku imperiju nego i cio Balkan, pa i Evropu. Kad ove misli bacam na hartiju, Skoplje mirno počiva uz tihano i pospano šumljenje brzog Vardara, obasjano punim mjesecom koji se izdigao povisoko iznad Šar-planine. Iako se odavno nije smrklo, nigdje po ulicama žive duše, a iz kuća skopljanskih, koje imaju svoj naročit oblik, ne čuje se nikakav govor ni žagor. Sve se to skupilo, ušutilo i pritajilo. Posred ovog kao obamrlog svijeta jekne kadikad tužno i bolno turska borija sa nekadašnjeg grada Dušana Silnog, razlije se, drhćući po svijetloj i vlažnoj noći, i pošljednji zvuci zamiru u ogoljelim vrhovima Šar-planine.
Bolni su to, prebolni zvuci! U njima se kao osjeća sva duboka tragedija negdašnje ogromne Otomanske imperije,koja se danas živa raspada. Zaista je nastalo crno vrijeme za olinjale potomke Osmana Ratobornog i Sulejmana Veličanstvenog: ako u goru — komite, ako u grad — konzulii reforme! Riječ konzul, teška i kabasta riječ! Uostalom, kako se uzme, npr.: kad joj se doda pridjev engleski,ruski, francuski i austrijski, onda je strašna i jeziva.Kad se pak pred nju metne pridjev bugarski, grčki i srpski, onda ta riječ ne vrijedi ni lule duvana. Štaviše,ona tad raspoloži Turke za šalu i smijeh, pa se odmah hvataju za brkove i sa ironičkim osmijehom pitaju: "Kač para (koliko para)?"
Mi Srbi u samom gradu Skoplju vrlo traljavo stojimo. I prema Ciganima smo u manjini. Gotovo bi se na prste mogle izbrojati srpske kuće i radnje. Otkud to dolazi? Otuda što su sve gotovo varoši u ovim krajevima poglavito naseljene Grcima, Cincarima, Šopovima, Arnautima (u većini katoličke vjere, tzv. Latinima), Čivutima, Ciganima i drugim stanovništvom spekulativne rase, koje se odvajkada prema vjetru povijalo, te je često puta od Grka prekonoć postajao Bugarin, od Bugarina Cincarin itd., kakav je kad kurs bio. Ali je Čivutin uvijek ostajao Čivutin na radost Siona i Jerusalima! — U pošljednje vrijeme osjeća se snaženje našeg elementa dolaskom pojedinih trgovaca i majstora iz Vranje, ali, na žalost, opšta srpska stvar ne dobija tim ništa nego, štaviše, može samo da izgubi, jer su ljudi iz tog kraja vrlo niskog i ljigavog morala, i uopšte prezreni sa tih svojih nedelikatnih duševnih osobina. Od srpskih ustanova, na prvom mjestu vrijedna je spomena Srpska muška gimnazija, koja je internatski uređena. Ona je jedna od najvećih i najljepših zgrada u Skoplju. Na desnoj obali Vardara majestetski se ona izdiže iznad niskih i nezgrapnih kućeraka sa svojih 40-50 odjeljenja, ograđena ogromnom bijelom avlijom, u kojoj se nalazi dvorište i školski vrt sa neobično lijepo uređenim povrtnjakom i cvjetnjakom, iz koga visoko deru jaki i debeli mlazovi umjetnički konstruisanog vodoskoka. Uređenje je u internatu skroz moderno. Naročito se svojom ljepotom ističe ogromna sala sa binom za pozorišne predstave, zatim školska kapela i kupatilo. Iako za ovu srpsku ustanovu nisu činjene nikakve naročite reklame, ipak nijedan stranac ili putnik neće proći kroz Skoplje a da ne pohodi Srpsku mušku gimnaziju. Da se ova naša ustanova prosvjetna moderno usavrši, na tome je neumorno, i dan i noć, radio i radi g. Stevo Dimitrijević, čovjek koji je svojom tvrdom vjerom u pobjedu Zavjetne misli i svojim patriotskim dosadašnjim radom s onu stranu Kačanika toliko učinio da je u očima tamošnjeg našeg naroda postao kao neki svetac, kao neka zagonetna, mitska ličnost. Ostavljajući za prvo buduće pismo da vam pomenem još neke ovdašnje ustanove naše i da vas uopšte tačno i objektivno izvještavam o svima posebnim prilikama i događajima iz ovih klasičnih srpskih krajeva, završujem ovo nekoliko redaka sa žarkom željom da Dan postane organ oko koga će se iskupiti sve što bude slobodno, čestito i pošteno u tamošnjem našem narodu, koji, pored svih jada i nevolja što ga biju, stoji tako visoko i moralno i intelektualno, i koji zaslužuje, kao nijedan narod, da se za nj sve žrtvuje i ništa ne štedi. II Osim Srpske muške gimnazije, o kojoj je bilo govora u prvom pismu, imamo mi ovdje još Višu djevojačku školu, Žensku učiteljsku i četiri osnovne škole. Sve se one nalaze u privatnim zdanjima i, po mišljenju stručnih ljudi, ne odgovaraju potpuno istaknutom zadatku. Čak se pogovara da će se Ženska učiteljska škola, kao suvišna i nepotrebna, ukinuti. Šta još imamo, pitaćete. Imamo Mitropoliju bez mitropolita; imamo knjižarnicu bez knjižara; imamo opštinski pečat bez opštine; imamo crkvu, ali smo bez crkve. Šta još imamo, pitaćete. Imamo pivaru - bez piva. Ova se kobna pivara, ili kako se jednom izrazi jedan, bez sumnje vrlo duhovit čovjek, puvara, gradi punih trinaest godina, i ako bude gotova još za godinu dana, iznenadiće i pošljednjeg amalina na skopljanskim ulicama — tako su to čvrsta posla ovamo kod nas, u carstvujuščem gradu Skoplju. Ona se podiže ortačkim novcem. Među ortacima ima jedan član koji je uložio najviše novca, i po svemu izgleda da se na njegov račun proteže ovo građenje u nedogled. Šta imamo još, pitaćete, radoznala braćo.
Imamo svog gazdu Mladena.Svi naši učitelji i popovi iz Stare Srbije i blažene zemlje Maćedonije, kojoj se ni post ni vjera ne zna, poznaju gazdu Mladena. Ali, čudnovato, koga god učitelja ili popa upitaš što o istom gazdi Mladenu, svaki će ti, odmahnuvši rukom, prezrivo odgovoriti: — A, gazda Mladen! Kač para eder gazda Mladen (koliko para vrijedi taj gazda Mladen)!? Koliko se već sad zna, gazda Mladen je već poodavno prošao kroz Kačanik iz negdašnjeg carstvujuščeg grada Prizrena i jedne vedre noći, kad je mjesec stajao povisoko iznad natmurenog Ljubotena, tiho i lagano ušao je on u opet nekadašnji carstvujušči grad Skoplje, tu se nastanio i otvorio kavanicu, koju je, u patriotskom zanosu, krstio Hotel Prizren. Svi naši učitelji i popovi, koji su danas postali mnogo zaboravni prema gazdi Mladenu, nalazili su u ovoj kavanici u one prve strašne dane, kad se srpsko ime nije smjelo ni spomenuti na obalama Vardara, čovjeka koji ih je bratski primao i zaklanjao od nevidovne bijede. Gazda Mladen je starinski Srbin, čovjek u čijim žilama teče možda istančala krv boraca Čestitog Kneza ili ljutih oklopnika što u odsudnom trenutku minuše za Goleš planinu. Ko bi to znao? Visok je to, podebeo i pun bato, lijepa, čista i otvorena lica, krupnih crnih očiju i kratkih, prosijedih brkova, i da je malo-malo okretniji i sputniji, čisto bi se moglo posumnjati da je to pošljednji izdanak kakve vlastelinske porodice. Tako je to ličit i glavit čovjek! Nema sumnje, da je u malenoj Crnoj Gori bio bi vojvoda i "šjedio bi u šenat", a da ga je prvi put ogrijalo bosansko sunce, divovski bi on zagazio u "narodnu" borbu, tako je to vatra čovjek od vjere i svetog pravoslavlja! Ovdje je, siromah, osuđen da se vječito bori sa ogromnom veresijom, daleko čuvenom skopljanskom prašinom, i sa jezičavim učiteljima i crnim popovima, koji će ga, jadnika, prije vremena u grob otjerati. Dok se spomene njegovo ime u njegovoj rođenoj kavani, sve to kao bijesno grakne u jedan glas: — A, gazda Mladen! Kač para eder gazda Mladen!? Tako se, eto, poštuje i uvažava na obalama Vardara čovjek koji ima jedno veliko istorijsko srce, koji ljuto cvili, proklinjući i dan i noć, u svom prizrenskom žargonu, Čarnojevića i Šakabentu što mu opustiše njegovu lijepu i tužnu otadžbinu: — More, lažev tija istorije i učevnjaci što pišev da je otišaja cvet od narod iz Staru Srbiju. Cvet od golem ljubav za zemlju si ostaja je, a ološ otišaja, men' me pitaj! Vide li, muško more, kako žalno pada cvet od nekoj drvo, pa pod toj isto drvo ostaje, tu mre i trune. Neje li istina što vi vikam? — obraća se gostima, i uvijek mu tad glas nekako bolno zadrhti i krupne oči zavodne.
— More, istina je, gazda Mladene! Ostavi to već jednom — brane se gosti. —A istina je, čini mi se, i to gazda Mladene, — dočekuje ga Damnjan Prljinac, koji mu svojom izvještačenom pakošću iz dana u dan grize kosti i jede dušu. — A istina je i to da sam ja, ima već po sata poručio kavu, pa nit kave ni od kave glasa!... — A da toj ološ - nastavlja još življe gazda Mladen. — A da toj ološ i tija crne kamilavke ne odvedoše narod, ćasmo da bidnemo silna vera i otud i ovud Kačanik, a onako Gospod da providi sas nas i naše pleme . .. Sa sviju strana, iz svih ćoškova i iza sviju stolova najedanput, iznenada, osuše se kao đoja grdnja i oštri povici na gazdu Mladena, i ukrsti se vatrena i silna paljba nebiranih riječi i uzvika: — Ćuti, ne sramoti se pred Evropom, Gospod te sočetf, jaratisf i sozdf. — Za tebe li je da kontrolišeš istoriju i da pobijaš već jednom utvrđena i provjerena istorijska fakta?! — Ti zar da iza tog svog prljavog kelneraja ugoniš u laž i vrijeđaš jednog Stojana Novakovića, jednog Ljubu Kovačevića i Ljubu Jovanovića, jednog... jednog Ilariona Ruvarca i mnoge druge naučenjake srpskog naroda?! Postidi se, bolan, tog srpskog imena što ga nosiš! — Bezobrazluk jedan! — More, nije bezobrazluk, nego je to stidno i žalosno. — Štaviše, braćo! — prodera se jedan grlat učitelj iz Kumanovske kaze. — Štaviše, braćo, ja sam tvrda uvjerenja da je mišljenje gazda Mladena o vom istorijskom događaju vrlo opasno po našu opštu stvar u ovim krajevima. Gazda Mladen se na ove riječi malo zbuni i jedva promrmlja kroz zube: — Reknaja li sam nešto lošo? — Gazda Mladen! Kač para eder gazda Mladen?! — zaori se opet kao iz jednog grla kroz kavanu. — Ništa lošo nesam reknaja — pravda se, sjeda za sto s gostima, te se često zaboravlja, pa traži pića kao gost, kao da nije u svojoj kavani. Čudnovata je njegova kavana. U njoj možete naći, za čudo divno, u svako doba godine, pa gotovo i svakog dana, bar u malom, ujedinjeno srpstvo. Tu ti je brat Šumadinac, ponosit, vedar i veseo. Samo kad se približe izbori u užoj otadžbini, postaje zlovoljan i jadikuje što nije tamo da upotrebi svoje građansko pravo i da da glas za koga bilo - makar za crnog Ciganina. Tu ti je Starosrbijanac između Hercegovca i Bosanca, koji je vječito sumoran i zamišljen - jedini, valjada, ogranak našeg rastrganog plemena koji s dubokim bolom ostavlja rođenu grudu. Vidi se Bosanac i Hercegovac, tuže se nešto jedan drugom i pomalo ogovaraju zemlju, koja čak i u padežima tjera ekonomiju. Odmah prema njima sjedi mučljivi Maćedonac i neprestano nešto u sebi računa i esapi, a do njeg se pustio uglađeni brat Vojvođanin i, gotovo, još uglađeniji Dalmatinac sa talijanskom prefinjenošću, te živo a jednodušno osuđćuju varvarstvo i istočnjačku ukočenost i neuljudnost, ali se ipak, onako nesvjesno, klanjaju čaršiji na obje strane, žive lijepo i ugodno, bez ikakvih trzavaca. — A da-nu, čoče, žanago, tu smo i mi: braća Crnogorci! Ovđen odžakovići i koljenovići, a u Crnu Goru žnamo što smo! Cijelo ovo malo srpstvo jedino je i složno u bezočnim i mučnim napadima na gazdu Mladena, i to uvijek i na svakom mjestu. Gazda Mladen, vidi se to, pati i trpi, i za svakog se brine kao za svoju rođenu krv. Čim ga vidite da trči po čaršiji, zabrinut i neveseo, pouzdano znajte da je neko od naših ljudi u apsu ili da se nekom našem čovjeku o glavi radi. Nezahvalno srpstvo ne vidi to, ali vidi bog i dobri ljudi. To mu srpstvo iznosi što se ni u snu ne može usniti: tako, da po triput zapisuje veresiju, da strasno pogleda nekakve evropejske pjevačice, da se često svraća tim pjevačicama — tobož miluje mnogo pjesmu. Što se tiče triput veresije pisuvanje, to je prijesna i neslana laž! Ali je istina da pogleda pjevačice, to ne može niko poreći, pa ni sam gazda Mladen ne poriče to, ali treba znati razlog zašto ih on pogleda, a ne bacati se blatom na njegovu supružansku čistotu i vjernost. Gazda Mladen je, kao što je to već jednom rečeno, starinski čovjek i Srbin, koji ne voli evropsku pjesmu, a još manje svirku. Jedino u čem uživa i čemu se svom snagom predaje, to je nekakvo duboko sanjalačko premišljanje o mutnoj sudbini rastrganog naroda našeg, koje ga uvijek dovodi do grozničnog raspoloženja, iz kog se trza sa drhtavim uzdahom: — Eh, Čarnojević i Šakabenta, Gospod vi sudija!... Sas Talijane, sas Talijane! Sas Talijane treba da idemo ako iskamo od našu politiku što da bidne. Takoj meni mi moj pamet kazuva. Talijani su njegov ideal. U iskrenom prijateljstvu s njima traži on riješenje balkanskog pitanja. Možda je i na krivom putu, ali je njegova ljubav prema tom narodu iskrena i silna. Kod njega se ne može prenoćiti bez nufuza ili kakve druge putne isprave. Umudre li te sveci pa rekneš: — Po-junaci i po-dobri prijatelji naši od Talijana ima li ga na ovaj svet! — Ulegaj, muško! Ne ti treba ni nufuz, ni teskera, ni pasoš... Će ti bidne kod men' posigurno od Kuršumli-han. Takav je naš gazda Mladen, naša opšta simpatija. Svi ga grdimo i svi ga opet iskreno volimo i poštujemo, jer je to rijetka biljka koju obasjava ovo ledeno i račundžijsko sunce. Skoplje, prvih dana septembra Rastko tema (1/4) > >>
[1] Milovan Danojlić — Naivna pesma [ogledi i zapisi o dečjoj književnosti]
[2] Zoran Vučić — Tanki končići života [3] Momčilo Selić — Biće što biti mora [4] Vladimir Dimitrijević — Prećutana kulturna istorija Srba [5] Vjekoslav Vukadin — O nama [6] Petar J. Odavić — O umetnosti i o umetnicima [7] Bogdan Popović — O kniževnosti i umetnosti 8] Miroslav Lukić — Zlatni Rasudenac [9] Milosav Buca Mirković — Moji me tramvaji voze u beskonačnost
<< < (2/4) > >> [1] Nenad Grujičić — Kritike, članci i eseji [2] Miroslav Antić — Lirska proza [3] Jovan Dučić — Verujem u Boga i u Srpstvo [4] Vasko Popa — Zapisi o pesništvu [5] Su Tanasković — Izvor nepreglednih naslućivanja [6] Momčilo Kapor — Teme iz svakidašnjeg života [7] Putopisi Jovana Dučića [8] Jovan Dučić — Članci [9] Boško Obradović — Srpski zavet << < (3/4) > >> [1] Anja Jeftić — Makedonija [2] Milosav Buca Mirković — Jelovnik [3] Boško Pušonjić — Na obodu [4] Ljubomir Nedić — Osobine pesničkog jezika [5] Momčilo Nastasijević — Šta je stil [6] Tanasije Mladenović — Kako se rađa pesma? [7] Milorad Panić Surep — Kad su živi zavideli mrtvima [8] Radomir Milić — Grad od sećanja [9] Petar Kočić — Prikazi, zabeleške, članci
PETAR K O Č I Ć SLIKE IZ STARE SRBIJE I MAĆEDONIJE
Objavio sarajevski list Dan, I/1905. u svom prvom broju. I tim tekstom Kočić je izazvao nezadovoljstvo nekih krugova u Skoplju. (Vidjeti i o tom: T. Kruševac, op. cit., str. 126)
[1] Milovan Danojlić — Muka s rečima [2] Mile Medić — Zavještanja Stefana Nemanje [3] Matija Bećković: Kosovo — najskuplja srpska reč [4] Tomislav Jerotić — Dovođenje u sklad [5] Predrag Dragić Kijuk — Ogledi iz omilitike Navigacija
[0] Gore [#] Sledeća strana
5.SEIZA...sedanje i ustajanje s poda
This Japanese Sitting Position Reveals Your True Mobility
6.TENUKI I HIBIKI...uvrtanje rucnika
Reumatolog otkriva kako vežbati ako patite od reumatskog oboljenja
Budite se ujutru sa ukočenim zglobovima koji vas sputavaju da započnete dan?
Ovo može da bude više od prolaznog osećaja i često je prvi znak reumatoidnog artritisa ili posledica osteoartritisa.
- Reumatizam je opšti termin koji obuhvata više od sto različitih bolesti koje pogađaju zglobove, mišiće, tetive i vezivna tkiva.
Među njima se najčešće izdvajaju dve glavne grupe:
degenerativni i zapaljenski reumatizam.
Iako imaju slične simptome, kao što su bol, ukočenost i smanjena pokretljivost zglobova, njihovi uzroci, tok bolesti i način lečenja se razlikuju - objašnjava naša sagovornica.
Degenerativni reumatizam
Degenerativni reumatizam, najčešće u obliku osteoartritisa, javlja se kao posledica trošenja zglobne hrskavice, što vodi do trenja između kostiju, bola i ograničenja pokreta.
- Najčešće pogađa zglobove koji nose težinu tela
- kolena, kukove i kičmu,
ali i zglobove šaka. Uglavnom se razvija postepeno, naročito kod starijih osoba - navodi dr Aleksić.
Zapaljenski reumatizam
Zapaljenski reumatizam, kao što su reumatoidni artritis, spondilitisi i psorijazni artritis, uzrokovan je autoimunim reakcijama gde imuni sistem napada sopstvene zglobove.
Reumatoidni artritis cesto zahvata manje zglobove šaka, ručne zglobove, laktove, kolena...
- Ovaj oblik reume karakterišu otok, crvenilo, osećaj topline u zglobovima i izražena jutarnja ukočenost koja često traje duže od jednog sata. Često zahvata manje zglobove šaka, ručne zglobove, laktove, kolena, a kod ankilozantnog spondilitisa - kičmeni stub - sugeriše reumatolog.
Seated Isometric Holds Inversion
Najveća razlika između jutarnje ukočenosti kod osoba sa degenerativnim promenama i onih za zapaljenskim artritisom je koliko dugo traje. Za one sa osteoartritison, ukočenost traje samo nekoliko minuta do pola sata i popušta kada osoba počne da se kreće. Ako neko ima zapaljenski oblik artritisa, može da bude potrebno sat i više vremena da se osećaj ukočenosti smanji, otkriva dr Aleksić.
Zašto su vežbe važne?
Bez obzira na oblik reumatskog oboljenja, jutarnja ukočenost predstavlja jedan od najučestalijih i najneprijatnijih simptoma. Srećom, redovno i pravilno sprovođenje vežbi može znatno da ublaži ove tegobe.
Zašto dolazi do jutarnje ukočenosti?
Tokom noći cirkulacija i limfna drenaža su usporene, što može da doprinese ukočenosti. Dugo nepomično ležanje dodatno može da "ukoči" zglobove i mišiće, a loš položaj tela tokom spavanja može da pravi pritisak na nerve i tkiva. Problem mogu da budu i dehidrirane fascije - vezivna tkiva oko mišića, koja kad su skraćena pojačavaju osećaj krutosti. Ukočenost podstiču i hronični stres, dehidracija, kao i manjak minerala važnih za rad mišića, poput magnezijuma i kalijuma, objašnjava dr Aleksić.
- Fizička aktivnost poboljšava cirkulaciju, podmazuje zglobove prirodnim zglobnim tečnostima i jača mišiće koji podržavaju zglobove. Kod degenerativnog reumatizma, vežbanje pomaže u održavanju pokretljivosti i usporava propadanje zglobova. Kod zapaljenskih oblika, vežbe mogu da smanje zapaljenske procese, poboljšaju držanje tela i spreče kontrakture - trajni ukrućenost i ograničen pokret zglobova - navodi reumatolog.
Mnoge vežbe mogu da se urade još u krevetu
Vežbe bi trebalo da budu niskog intenziteta, bez naglih pokreta i prilagođene stepenu bolesti. Važno je vežbati redovno - svakog jutra, čak i kada se simptomi smanje, opominje naša sagovornica.
1. Vežbe u krevetu (pre ustajanja):
-
Istezanje celog tela:
Ležeći na leđima, ispružite ruke iznad glave i istegnite
noge. Zadržite nekoliko sekundi, zatim opustite.
-
Kruženje zglobovima: Lagano kružite šakama, ručnim zglobovima, gležnjevima i
stopalima u oba smera.
- Savijanje i opružanje: Naizmenično savijajte i ispružajte kolena i laktove. Dišite duboko i mirno.
2. Vežbe nakon ustajanja:
-
Lagano hodanje u mestu (2-3 minuta) za
zagrevanje i aktivaciju mišića.
. -
Vežbe istezanja vrata: Glavu polako
naginjite ulevo, udesno, napred i nazad, bez rotacija.
- Kruženje ramenima i istezanje ruku:
- Kružni pokreti unapred i unazad,
-
istezanje ruku prema plafonu i napred.
Bočni pregibi: U stojećem položaju, sa rukama na kukovima, lagano se naginjite ulevo i udesno.
- Istezanje zadnje lože: Blago savijanje unapred dok stojite, bez forsiranja pokreta.
Ove vežbe ne bi trebalo da traju više od 10-15 minuta. Cilj vežbi je pokretanje i "buđenje" zglobova, dodaje naša sagovornica.
Šta još pomaže osim vežbi?
-
Toplota - topli tuš ujutru
ili tople obloge na zglobovima mogu da opuste mišiće i
olakšaju pokrete.
-
Povećenje fizičke aktivnosti tokom dana - lagane
šetnje ili lagane vežbe obavite i kasnije tokom dana. Vežbe
istezanja i jačanja mišića posebno poboljšavaju
pokretljivost zglobova.
-
Lekovi - pravilna terapija
protiv bolova i zapaljenja koju propisuje reumatolog,
uključujući NSAIL, kortikosteroide ili DMARD lekove kod
zapaljenskog reumatizma.
-
Masaža
- blaga masaža može da poboljša cirkulaciju i smanji
napetost mišića.
-
Dijeta - dobra hidratacija
tokom dana i uravnotežena ishrana bogata
omega-3 masnim kiselinama
(riba, laneno seme), antioksidansima (orašasti plodovi,
đumbir, kurkuma), vitaminima (posebno D vitamin) i
mineralima (dovoljno magnezijuma i kalijuma kojih ima u
bananama, avokadu, spanaću) može da ima protivupalni
efekat.
-
Psihofizička relaksacija - joga, meditacija
i vežbe disanja pomažu u smanjenju stresa, koji može da
pogorša simptome. Jako je važan i dobar san i to bar 7-8
sati dnevno.
- Korišćenje ortopedskih pomagala - kao što su ulošci, ortoze i splintovi koji rasterećuju bolne zglobove.
Omega-3 masne kiseline su dobre za zdravlje kostiju Foto: Shutterstock
Kada bi trebalo biti oprezan?
Ako se tokom vežbanja javi jak bol, otok ili crvenilo, vežbe bi trebalo obustaviti i posavetovati se sa lekarom.
Takođe, kod akutnih pogoršanja zapaljenskog reumatizma, mirovanje može da bude privremeno korisno.
- Vežbe protiv jutarnje ukočenosti su jednostavne, ali izuzetno važne za osobe koje žive sa reumatskim bolestima. Pravilno sprovedena jutarnja rutina može da smanji bol, poveća pokretljivost i značajno doprinese samostalnosti i kvalitetu života.
Ključ uspeha je u doslednosti, strpljenju i individualnom pristupu - uz podršku lekara i fizioterapeuta.
Kombinacija vežbanja, terapije, ishrane i pozitivnog stava čini osnovu uspešnog suočavanja sa reumatskim oboljenjima - poručuje dr dr Jelena Aleksić.
Da li ste čuli za japansko hodanje i to – kako utiče na naše zdravlje
Zasnovano na naizmeničnim intervalnim brzog i sporog hodanja, koncept japanskog hodanja razvili su profesori Hiroši Nose i Šizue Masuki sa Univerziteta Šinšu u Macumotu u Japanu. Podrazumeva naizmenično hodanje od tri minuta većim intenzitetom i tri minuta nižim intenzitetom, što se ponavlja najmanje 30 minuta, četiri puta nedeljno.
Hodanje većim intenzitetom trebalo bi da se obavlja na nivou koji je, kako autori opisuju „donekle težak“. Na tom nivou je recimo i dalje moguće razgovarati, ali bi vođenje ozbiljne debate bilo teže.
Hodanje nižim intenzitetom trebalo bi da se obavlja na nivou koji je „lagan“. Na tom nivou, razgovor bi trebalo da bude udoban, prijatan, mada malo naporniji od razgovora tokom sedenja na primer.
Japansko hodanje se upoređuje sa visokointenzivnim intervalnim treningom (HIIT) i naziva se „hodanjem visokog intenziteta“, iako je manje naporno od pravog HIIT treninga, jer se jednostavno realizuje nižim intenzitetom, odnosno sa manje napora.
Jednostavno je baviti se japanskim hodanjem, zahteva samo štopericu i prostor, odnosno lokaciju za neometano hodanje.
Potrebno je malo planiranja i oduzima manje vremena oduzima od sličnih vežbi hodanja kao što je koncept pravljenja 10.000 koraka dnevno. Zato je japansko hodanje pogodno za većinu ljudi.
Kakve rezultate možemo da očekujemo
„Japansko hodanje nudi značajne zdravstvene koristi. Studija iz 2007. godine iz Japana uporedila je ovu metodu sa kontinuiranim hodanjem nižeg intenziteta, sa ciljem postizanja 8.000 koraka dnevno. Učesnici koji su pratili japanski pristup hodanju doživeli su značajno smanjenje telesne težine. Krvni pritisak je takođe opao – više nego kod onih koji su pratili rutinu kontinuiranog hodanja nižeg intenziteta", objašnjava Šon Pajmer, klinički fiziolog vežbanja, Univerziteta u Halu.
Snaga nogu i fizička spremnost su takođe mereni u toj studiji
Koraci zdravlja vredni...
„Oba faktora su se poboljšala u većoj meri kod onih koji su pratili program japanskog hodanja, u poređenju sa onima koji su završavali kontinuirano hodanje umerenog intenziteta", dodaje Pajmer.
Dugoročna studija je takođe otkrila da japansko hodanje štiti od smanjenja opšte snage tela i opadanja kondicije koje se dešava sa starenjem.
Navedena poboljšanja zdravstvenog stanja takođe ukazuju na to da japansko hodanje može pomoći ljudima da žive duže, iako to još nije direktno proučavano.
Postoji nekoliko stvari koje treba uzeti u obzir kod ovog novog trenda hodanja. U studiji iz 2007. godine, oko 22% ljudi koji su počeli sa praksom japanskog hodanja, nije završilo program. S druge strane, program nižeg intenziteta, sa ciljem od 8.000 koraka dnevno, nije završilo 17% ispitanika.
Takvi nalazi znače da japansko hodanje možda nije pogodno za svakoga i možda nije ništa lakše ili atraktivnije od jednostavnijih ciljeva zasnovanih na koracima.
Postizanje određenog broja koraka dnevno takođe je pokazalo da pomaže ljudima da žive duže. Za one starije od 60 godina, cilj bi trebalo da bude oko 6.000 do 8.000 koraka dnevno i 8.000 do 10.000 za mlađe od 60 godina. Slični dokazi za japansko hodanje, još ne postoje.
Istraživanja nam govore da ljudi koji redovno obavljaju, kroz više etapa, umerene do intenzivne fizičke aktivnosti žive duže, bez obzira na to koliko traje svaki period.
„To znači da bi trebalo da se fokusiramo na to da osiguramo da redovno obavljamo umerenu do intenzivnu fizičku aktivnost i da je učinimo uobičajenom. Ako je ta aktivnost japansko hodanje, onda je to vredan izbor", zaključio je Šon Pajmer sa Univerzitet u Halu.
Bora Stanković - Gazda Mladen
Bora Stanković - Gazda Mladen
